Anis

Engleski na iv: Anise; Latinski na iv: Pimpinella anisum;

Anis je od davnina po nat po svom ljekovitom djelovanju, u tu svrhu koristi se relo sjeme i kojeg se dobiva i djelotvorno eterično ulje. Anis se i danas održao u širokoj upotrebi u kulinarstvu, ko metičkoj i farmaceutskoj industriji.

Opis i podrijetlo

Anis (lat. Pimpinella anisum) van još aniš, slatki januš, podrijetlom i Egipta.

Anis se slaže s korjenastim povrćem, bundevom i porilukom, a od voća s kruškama, šljivama i citrusima.

Hipokrat, najpo natiji antički grčki liječnik spominje ljekovita svojstva anisa.

U rimsko doba anis je rabljen kao ženski tonik-napitak a reguliranje mjesečnice, stimuliranje stvaranja mlijeka u dojilja, olakšanje poroda te a jačanje požude.

U srednjem vijeku anis se proširio diljem Sredo emlja, u gajao se kako a prehrambene tako i a ljekovite svrhe. Trenutno, anis je rasprostranjen diljem svijeta, ali posebno je popularan ačin u južnoj Europi, Egiptu, Bliskom istoku i jugoistočnoj A iji.

Anis je jednogodišnja biljka i porodice štitarki, visine do 60 cm, karakterističnog mirisa i slatkastog okusa. Korijen joj je dugačak i do 60 cm. Ima ra granatu, šuplju, dlačicama pokrivenu stabljiku, a listovi su srcoliki i nareckani. Cvjetovi su sitni, ra dijeljeni, ima ih više i bijele su boje. Cvatu u proljeće i čine štitac. Plod je sitan jajolik, dlakav s deset svijetlo obojenih rebara, svijetlo elene boje.

a lijek se upotrebljava plod, odnosno relo sjeme koje se sabire samo po suhom vremenu. Sadrži eterična ulja koja djeluju ekspektorantno (potiču iskašljavanje) i blago antimikrobno.

Energetska i nutritivna vrijednost

Energetska vrijednost 100 g anisa i nosi 337 kcal/1411 kJ. Od toga sadrži 50% ugljikohidrata, 17,6% proteina i 16% masti.

Od minerala u anisu se nala e kalcij (646 mg što čini 81% RDA), želje o (37 mg što čini 264% RDA), magne ij (170 mg što čini 45% RDA), fosfor (440 mg što čini 63% RDA), cink (5,3 mg što čini 53% RDA), bakar (0,9 mg što čini 90% RDA), mangan (2,3 mg što čini 115% RDA) i selen (5 mg što čini 9% RDA).

Anisovo ulje upotrebljava se u pripremi specijalnog  likera anissete.

Od vitamina anis u načajnijim količinama sadrži vitamin C (21 mg što čini 26% RDA), tiamin (0,34 mg što čini 31% RDA), riboflavin (0,3 mg što čini 21% RDA), niacin (3 mg što čini 19% RDA), pantotensku kiselinu (0,8 mg što čini 13% RDA), vitamin B6 (0,65 mg što čini 46% RDA).

Od ostalih nutrijenata anis na 100 g sadrži načajan udio dijetalnih vlakana 14,6g.

Ljekovitost

Anis je od davnina po nat po svom ljekovitom djelovanju, u tu svrhu koristi se relo sjeme i kojeg se dobiva i djelotvorno eterično ulje. Anis se i danas održao u širokoj upotrebi u kulinarstvu, ko metičkoj i farmaceutskoj industriji.

Najpo natije ljekovito svojstvo je djelovanje na dravlje probavnog sustava. Kon umiranjem anisa nakon jela pomaže se proces probave, ublažavaju mučnine, grčevi i žgaravica. drobljene sjemenke mogu se dodati u čaj a ublažavanje nadutosti. Djeluje kao blagi diuretik i dijaforetik (pojačava nojenje).

Eterično ulje anisa se u najvećem postotku sastoji od flavonoida anteola i njegovih derivata. ahvaljujući tome snažno djeluje na dišni sustav, pomaže kod iskašljavanja i pročišćavanja pluća kod astme, bronhitisa, obične prehlade i sličnih stanja, a i tog ra loga se često dodaje u sirupe a iskašljavanje i ra ne pastile.

Ulje anisa može se koristiti i a reumatska stanja a poticanje cirkulacije i smanjenje boli. Osim toga posjeduje i antiseptično djelovanje, štiti manje rane od infekcije i ubr ava acjeljenje.

Neki i vori navode da u jačim do ama ulje anisa potencijalno pomaže kod smirivanja nervo e i ublažavanja epileptičnih napada, jer usporava krvotok, disanje i odgovor živčanog sustava.

Kupovanje i čuvanje

Kada spomenemo anis, odmah pomislimo na vje dani anis atraktivnog vje dastog oblika smeđe-žute boje koji porijeklo vuče i jugo apadne Kine, a sada se u gaja u Indokini i Japanu. On nije u nikakvom srodstvu s mediteranskim anisom koji se danas u gaja još u južnim dijelovima Rusije, sjeverne Afrike, Indije te južne i centralne Amerike.

Ima sićušno malo aobljeno kruškasto sjeme sivo-crne boje. Težina petsto sjemenki i nosi jedan do dva grama. Oba anisa su prijatnog, slatkastog mirisa i okusa, vje dasti anis posjeduje još i do u ljutine.

Na tržištu ima cijelih i mljevenih sjemenki, a nakon kupnje čuvajte ih na tamnom i suhom mjestu do datuma na načenom na pakiranju.

Priprema jela s anisom

Anis bog svoje jačine koristite u malim količinama prilikom dodavanja jelima, a može se koristiti cijeli ili samljeveni.

Kon umiranjem anisa nakon jela pomaže se proces probave, ublažavaju mučnine, grčevi i žgaravica.

Ovaj ačin ugodno će aromati irati rižu u mlijeku i nabujak, kolač od kestena, kompot od svježeg i suhog voća, a naročito suhih smokava. Lijepo se slaže s korjenastim povrćem, bundevom i porilukom, a od voća s kruškama, šljivama i citrusima.

Klementine sa vje danim anisom i cimetom nježan je svježi desert, koji se svojim okusom i ačinima, čini savršenim a avršetak svečanog obroka. Klementine pripremite na sljedeći način. U posudu stavite bijelo vino, šećer, cimet, vje dani anis i naribane korice limete pa lagano kuhajte 15 minuta. Kada se šećerni sirup ohladi, dodajte liker Cointreau i prelijte klementine. Poslužite sa vje danim anisom kao dekoracijom.

Europljani koriste anis u pripremi hladnih salata s mesom peradi, ribljih i pilećih juha, voćnih salata, kompota, marmelada, kolača i keksa, naročito božićnih, te slatkog kruha. Anis se koristi u pripremi pašteta, kobasica i jelima sa svinjetinom. Upotrebljava se prilikom kiseljenja povrća kao što su krastavci, cikla i dr. U nekim emljama Bliskog istoka dodaje se juhama i gulašima.

Anis je posebno mjesto našao u lagano ačinjenoj indijskoj kuhinji, posebno u jelima s lećom i piletinom. Piletinu s popečenim anisom pripremite tako da u mete pileća prsa s kožom, natrljate ih mješavinom usitnjenih sjemenki anisa, origana, bijelog  luka, posolite i popaprite pa pecite u pećnici na 200°C. Nakon deset minuta pečenja na piletinu položite kolutove limuna be kožice, a na vrh vje dani anis, pa nastavite peći još oko trideset minuta na 170°C. Rižu dugog rna pirjajte na prethodno pirjanom usitnjenom korijenu – lukovici anisa i alijte povrtnim temeljcem u kojem se kuhao anis, dodajte naribane korice limuna i soka od naranče. Poslužite pirjanu rižu, preko nje re ana pečena pileća prsa ukrašena vje dastim anisom, koji ste pekli na piletini.

Također je popularan i u kineskoj kuhinji, a dominantna je mješavina pet ačina. U anis dodaje se cimet, češnjak, popečene sjemenke koromača i sečuanskog papra. Ovakav kineski ačin se prvenstveno koristi a pripremu jela od kokoši, patke i svinjetine.

Anisovo ulje upotrebljava se u pripremi specijalnog  likera anissete, pa tako imamo anisovac, aspin, sambuk, potom francuski Pernod i Ricard, španjolski Ojen, turski Raki, grčki Ou o i arapski Arrak.

Anisom možete jednostavno austaviti štucanje tako da nekoliko sjemenki lagano grickate, a potom usta isperete čašom vode. Štucanje će prestati, a anis će vam asladiti dah. Anisov čaj ima isto djelovanje, a čaj se priprema tako da žličicu anisa prelijete kipućom vodom te nakon 10 minuta čaj ocijedite i servirate.

 

Source: http://www.coolinarika.com/namirnica/anis/

Anis